Vakcinacija pasa jedan je od najvažnijih načina zaštite od opasnih zaraznih bolesti. Pravovremeno primljene vakcine smanjuju rizik od teških oboljenja kao što su štenećak, parvoviroza, zarazni hepatitis i besnilo. Posebno je važna vakcinacija štenaca, jer njihov imuni sistem još nije potpuno razvijen, a neke infekcije mogu imati veoma ozbiljne posledice.

U Srbiji je vakcinacija pasa protiv besnila zakonska obaveza, dok se vakcine protiv drugih zaraznih bolesti primenjuju prema preporukama veterinara. Raspored zavisi od starosti psa, prethodnih vakcinacija, zdravstvenog stanja i rizika od izlaganja određenim bolestima. U nastavku saznajte kada štene treba da primi prve vakcine, koje vakcine se preporučuju odraslim psima i šta vlasnici treba da znaju o vakcinaciji u Srbiji.

Koje vakcine su potrebne psima?

Vakcine za pse mogu se podeliti na osnovne, koje se preporučuju gotovo svim psima, i dodatne, koje se primenjuju u zavisnosti od načina života, okruženja i mogućnosti izlaganja određenim uzročnicima bolesti.

Osnovne vakcine za pse

Osnovna vakcinacija obuhvata zaštitu od nekoliko ozbiljnih zaraznih bolesti:

  • Štenećak (distemper) - veoma zarazna virusna bolest koja može zahvatiti disajni, digestivni i nervni sistem. U težim slučajevima može izazvati trajne neurološke posledice ili uginuće.
  • Parvoviroza pasa - ozbiljna virusna infekcija koja naročito pogađa štence. Često izaziva povraćanje, krvav proliv, dehidrataciju i naglo pogoršanje zdravstvenog stanja.
  • Zarazni hepatitis pasa - bolest koju izaziva pseći adenovirus tipa 1. Može dovesti do oštećenja jetre i drugih organa.
  • Besnilo - virusna bolest nervnog sistema koja se može preneti sa životinja na ljude. Kada se pojave klinički simptomi, bolest je gotovo uvek smrtonosna.

Za zaštitu od štenećaka, parvoviroze i zaraznog hepatitisa najčešće se koriste kombinovane vakcine. Vakcina protiv besnila daje se u skladu sa posebnim propisima i programom vakcinacije.

Dodatne vakcine

U zavisnosti od procene rizika, veterinar može preporučiti i zaštitu od drugih bolesti:

  • Leptospiroza - bakterijska infekcija koja može oštetiti bubrege i jetru, a može se preneti i na ljude. Rizik je povezan sa kontaktom sa zaraženim životinjama, njihovim urinom i kontaminiranom vodom ili zemljištem.
  • Zarazni kašalj pasa - respiratorni sindrom povezan sa više uzročnika, uključujući bakteriju Bordetella bronchiseptica i virus parainfluence pasa. Vakcinacija je posebno korisna za pse koji često borave u pansionima, azilima, školama za obuku ili među većim brojem drugih pasa.
  • Lajmska bolest - vakcinacija se razmatra u određenim okolnostima, u zavisnosti od lokalnog rizika, dostupnosti vakcine i preporuke veterinara.

Leptospiroza se prema savremenim međunarodnim smernicama smatra važnom osnovnom zaštitom pasa u područjima gde je bolest prisutna i gde su odgovarajuće vakcine dostupne. Veterinar određuje odgovarajući preparat i raspored primene.

Raspored vakcinacije štenaca

Štenci tokom prvih nedelja života dobijaju deo zaštite preko antitela majke, prvenstveno putem kolostruma. Međutim, nivo ovih antitela postepeno opada, a njihov uticaj na odgovor organizma na vakcinu razlikuje se među štencima.

Zbog toga jedna vakcina u ranom uzrastu obično nije dovoljna. Prema smernicama Svetskog udruženja veterinara za male životinje (WSAVA), osnovna vakcinacija protiv štenećaka, parvoviroze i adenovirusne infekcije započinje se između šeste i osme nedelje starosti, a naredne doze se primenjuju u razmacima od dve do četiri nedelje, sve dok štene ne dostigne najmanje 16 nedelja starosti.

Primer rasporeda vakcinacije šteneta

Starost štenetaVakcinacija
6-8 nedelja Prva kombinovana vakcina protiv osnovnih zaraznih bolesti.
10-12 nedelja Naredna doza kombinovane vakcine. Prema proceni veterinara uključuje se zaštita od leptospiroze.
14-16 nedelja Nastavak osnovne vakcinacije, sa završnom dozom protiv štenećaka, parvoviroze i adenovirusne infekcije u uzrastu od najmanje 16 nedelja.
Nakon navršena 3 meseca Vakcinacija protiv besnila u skladu sa propisima Srbije.
Oko 6 meseci Dodatna doza osnovnih vakcina prema savremenim WSAVA preporukama i proceni veterinara.
Odraslo doba Revakcinacija prema vrsti vakcine, prethodnoj imunizaciji i individualnom riziku.

Ovaj raspored predstavlja primer, a ne jedinstven kalendar za svakog psa. Tačni termini zavise od datuma prve vakcinacije, korišćenog preparata i zdravstvenog stanja šteneta. Neke vakcine, poput onih protiv leptospiroze, zahtevaju posebnu početnu seriju doza.

Važno: Poslednju dozu osnovne kombinovane vakcine protiv štenećaka, parvoviroze i adenovirusne infekcije štene treba da primi sa najmanje 16 nedelja starosti. Ako je prethodna serija završena ranije, veterinar može preporučiti dodatnu dozu radi pouzdanije zaštite.

Obavezna vakcinacija pasa protiv besnila u Srbiji

Besnilo je jedna od najopasnijih zaraznih bolesti životinja i ljudi. Virus se najčešće prenosi ujedom zaražene životinje, odnosno kontaktom inficirane pljuvačke sa oštećenom kožom ili sluzokožom.

Prema propisima Republike Srbije, psi i mačke stariji od tri meseca podležu obaveznoj vakcinaciji protiv besnila. Poseban pravilnik o sprečavanju i suzbijanju besnila predviđa vakcinaciju jednom godišnje.

Program mera zdravstvene zaštite životinja za 2026. godinu takođe propisuje vakcinaciju pasa i mačaka starijih od tri meseca, u skladu sa posebnim propisom i uputstvom proizvođača vakcine.

Za vlasnike pasa to u praksi znači:

  • pas mora biti vakcinisan protiv besnila nakon što dostigne uzrast propisan za obaveznu vakcinaciju;
  • vakcinacija se obnavlja u propisanim rokovima;
  • podaci o vakcinaciji evidentiraju se u odgovarajućoj veterinarskoj dokumentaciji;
  • pas treba da bude pravilno identifikovan mikročipom;
  • vlasnik treba da čuva pasoš i prati datum sledeće vakcinacije.

Redovna vakcinacija protiv besnila štiti zdravlje životinja i ljudi i predstavlja važan deo odgovornog vlasništva nad psom.

Mikročipovanje i pasoš za pse

Vakcinacija protiv besnila povezana je sa identifikacijom životinje i vođenjem veterinarske evidencije. U Srbiji je obeležavanje pasa mikročipom zakonski regulisano, a podaci o identifikaciji unose se u odgovarajući registar.

Mikročip je mali elektronski uređaj sa jedinstvenim identifikacionim brojem. Postavlja se ispod kože, najčešće u predelu vrata, pomoću posebnog aplikatora. Sam postupak je kratak i uobičajeno ne zahteva opštu anesteziju.

Pas dobija i pasoš za kućne ljubimce u kojem se evidentiraju identifikacioni podaci, podaci o vlasniku i izvršene veterinarske mere, uključujući vakcinaciju protiv besnila.

Pre vakcinacije veterinar proverava identitet životinje, a kod pasa koji još nisu mikročipovani organizuje se njihovo obeležavanje u skladu sa važećim pravilima.

Koliko često treba vakcinisati odraslog psa?

Raspored vakcinacije odraslih pasa razlikuje se u zavisnosti od bolesti protiv koje se vakcinišu, vrste preparata i prethodno sprovedene imunizacije.

Besnilo

U Srbiji se vakcinacija protiv besnila sprovodi godišnje prema posebnom pravilniku. Vlasnik treba da prati datum sledeće vakcinacije u pasošu psa i na vreme zakaže posetu veterinaru.

Štenećak, parvoviroza i zarazni hepatitis

Posle pravilno završene početne imunizacije i odgovarajuće dodatne doze, savremene WSAVA smernice preporučuju da se odrasli psi protiv ovih bolesti ne revakcinišu češće od jednom u tri godine, kada se koriste odgovarajuće vakcine.

Interval zavisi i od odobrenog uputstva konkretnog preparata. Zato nije pravilno automatski primenjivati isti godišnji raspored za sve vakcine.

Leptospiroza

Zaštita protiv leptospiroze najčešće zahteva godišnju revakcinaciju nakon završene početne serije. Kod pasa sa povećanim rizikom od izlaganja veterinar može posebno razmotriti način održavanja zaštite.

Zarazni kašalj pasa

Revakcinacija se određuje prema vrsti vakcine, načinu primene i riziku od infekcije. Vakcinacija je posebno značajna za pse koji često dolaze u kontakt sa većim brojem drugih pasa.

Šta ako pas nije vakcinisan na vreme?

Ako je propušten termin revakcinacije, potrebno je kontaktirati veterinara kako bi se utvrdilo koje vakcine treba ponoviti i da li je neophodna nova početna serija.

Postupak zavisi od vrste vakcine i vremena koje je prošlo od prethodne doze. Kod nekih osnovnih virusnih vakcina odraslim psima sa nepoznatom istorijom imunizacije može biti dovoljna jedna doza za uspostavljanje zaštite, dok druge vakcine zahtevaju dve početne doze u odgovarajućem razmaku.

Zaštita od besnila ima i zakonski značaj, pa vlasnici ne bi trebalo da odlažu obnavljanje vakcinacije.

Ako ste udomili odraslog psa bez pasoša ili pouzdanih podataka o prethodnim vakcinacijama, veterinar može sastaviti novi plan imunizacije na osnovu starosti, zdravstvenog stanja i procene rizika.

Da li pas sme u šetnju pre završetka vakcinacije?

Štenci su naročito osetljivi na određene infekcije dok ne završe početnu seriju vakcina. Parvovirus, na primer, može opstati u kontaminiranoj okolini, a štene se može zaraziti bez direktnog kontakta sa obolelim psom.

To ipak ne znači da štene treba potpuno izolovati od spoljašnjeg sveta. Rana socijalizacija važna je za razvoj ponašanja i prilagođavanje različitim situacijama.

Dok vakcinacija nije završena, preporučuje se:

  • izbegavanje mesta sa velikom koncentracijom pasa nepoznatog zdravstvenog statusa;
  • izbegavanje kontakta sa izmetom i potencijalno kontaminiranim površinama;
  • organizovanje kontrolisanog kontakta sa zdravim, pravilno vakcinisanim psima;
  • upoznavanje šteneta sa zvukovima, ljudima i okruženjem uz odgovarajuće mere zaštite;
  • dogovor sa veterinarom o bezbednom početku redovnih šetnji.

Potrebno je pronaći ravnotežu između zaštite od infekcija i pravilne socijalizacije. U područjima sa povećanim rizikom od zaraznih bolesti veterinar može preporučiti dodatne mere opreza.

Kako pripremiti psa za vakcinaciju?

Pre primene vakcine veterinar procenjuje opšte zdravstveno stanje psa. Cilj je da se utvrdi da li postoje simptomi ili okolnosti zbog kojih bi vakcinaciju trebalo odložiti ili prilagoditi.

Pre odlaska u ambulantu korisno je:

  • pripremiti pasoš psa i dostupne podatke o prethodnim vakcinacijama;
  • obavestiti veterinara o svim trenutnim zdravstvenim problemima;
  • navesti lekove koje pas koristi;
  • prijaviti prethodne neželjene reakcije na vakcine;
  • obezbediti miran i bezbedan transport;
  • izbegavati intenzivnu fizičku aktivnost neposredno pre pregleda.

Rutinska vakcinacija ne zahteva posebnu dijetu ili gladovanje, osim ako veterinar nije dao drugačije uputstvo zbog dodatnih pregleda ili procedura.

Zaštita od unutrašnjih parazita takođe je važna, ali nije univerzalni uslov da pas mora dobiti preparat protiv parazita neposredno pre svake vakcinacije. Plan antiparazitske zaštite treba prilagoditi njegovim potrebama.

Moguće reakcije nakon vakcinacije

Većina pasa dobro podnosi vakcinaciju. Ipak, kao i nakon primene drugih medicinskih preparata, moguće su blage prolazne reakcije.

Najčešće se javljaju:

  • blaga pospanost ili smanjena aktivnost;
  • osetljivost na mestu uboda;
  • manji otok na mestu primene vakcine;
  • privremeno smanjen apetit;
  • blago povišena telesna temperatura.

Takve reakcije obično se povlače tokom narednog dana ili dva. Ako traju duže, pogoršavaju se ili je pas izrazito malaksao, potrebno je kontaktirati veterinara.

Kada je reakcija na vakcinu hitna?

Ozbiljne alergijske reakcije su retke, ali zahtevaju brzo reagovanje. Odmah potražite veterinarsku pomoć ako se pojave:

  • naglo oticanje njuške, kapaka ili lica;
  • otežano disanje;
  • iznenadan kolaps ili izražena slabost;
  • učestalo povraćanje praćeno drugim znacima alergijske reakcije;
  • nagla pojava koprivnjače uz pogoršanje opšteg stanja.

Nemojte samostalno davati lekove za alergiju ili protiv bolova bez dogovora sa veterinarom.

Vakcinacija pasa i putovanje iz Srbije

Ako planirate putovanje sa psom u drugu državu, važno je da unapred proverite veterinarske uslove zemlje odredišta, kao i pravila eventualnog tranzita.

Za međunarodna putovanja često su potrebni mikročip, važeća vakcinacija protiv besnila i odgovarajuća veterinarska dokumentacija. U zavisnosti od zemlje, mogu biti potrebni i dodatni uslovi, poput ispitivanja titra antitela protiv besnila ili određenog perioda čekanja.

Posebno je važno razlikovati redovnu vakcinaciju od prve vakcinacije protiv besnila. Za pojedine međunarodne režime putovanja nakon prve vakcinacije mora proteći najmanje 21 dan da bi ona bila priznata kao važeća.

Vlasnici treba da provere i uslove povratka psa u Srbiju. Pravila se mogu razlikovati u zavisnosti od zemlje iz koje se životinja vraća i njene dokumentacije.

Najčešća pitanja o vakcinaciji pasa

Kada štene prima prvu vakcinu?

Osnovna vakcinacija najčešće počinje između šeste i osme nedelje starosti. Nakon toga slede dodatne doze u razmacima od dve do četiri nedelje, sa završnom dozom osnovne serije u uzrastu od najmanje 16 nedelja.

Da li je vakcinacija protiv besnila obavezna u Srbiji?

Da. Psi stariji od tri meseca podležu obaveznoj vakcinaciji protiv besnila. Poseban pravilnik propisuje godišnju vakcinaciju.

Da li odraslog psa treba vakcinisati svake godine protiv svih bolesti?

Ne. Učestalost zavisi od vrste vakcine. Za određene osnovne virusne bolesti interval nakon pravilne početne imunizacije može biti tri godine, dok se druge vakcine, poput vakcine protiv leptospiroze, uobičajeno obnavljaju godišnje. Za besnilo se primenjuju propisi Srbije.

Može li stariji pas da primi vakcinu?

Da. Starost sama po sebi nije razlog za prekid vakcinacije. Veterinar procenjuje zdravstveno stanje, prethodne vakcinacije i individualni rizik pre određivanja plana zaštite.

Može li pas da se razboli iako je vakcinisan?

Da, jer nijedna vakcina ne pruža apsolutnu zaštitu. Ipak, pravilna vakcinacija značajno smanjuje rizik od određenih infekcija i njihovih teških posledica. Efikasnost zavisi od bolesti, vakcine i imunološkog odgovora životinje.

Da li je potrebna vakcinacija psa koji živi isključivo u stanu?

Da. I psi koji većinu vremena provode u zatvorenom prostoru mogu biti izloženi zaraznim bolestima. Osnovna imunizacija se preporučuje svim psima, dok se dodatne vakcine određuju prema njihovom načinu života i riziku.

Zaključak

Pravilna vakcinacija pasa u Srbiji obuhvata zakonski obaveznu zaštitu protiv besnila i veterinarski preporučenu imunizaciju protiv drugih opasnih zaraznih bolesti. Štenci započinju vakcinaciju u ranom uzrastu, a odrasli psi nastavljaju sa revakcinacijom prema odgovarajućem rasporedu.

Najvažnije je da vlasnik čuva dokumentaciju, prati termine i sa veterinarom dogovori individualni plan zaštite. Pravovremena vakcinacija, mikročipovanje i redovni preventivni pregledi doprinose zdravlju psa i smanjuju rizik od širenja zaraznih bolesti među životinjama i ljudima.

Možda će vas zanimati i